Gonfalonijer

Dobrodošli na moj blog

03.05.2019.

Plombe mi pucaju

<> Premalo osjećam Jer predugo sam gladan.. Instinkt postao je gadan Mnogo lošega predosjećam Volio bih da sam u krivu Kada utonem u stvarnost sivu Bilo bi dobro da nikad Nisam postojao Bilo bi lijepo da sam vječno U beskonačnosti samo zvijezde brojao Postoje li stvarnosti Između ovoliko nadrealnosti Ko da su tamni kneževi i svjetli proroci Postali svima poroci A ja sam poročno biće Zloupotrebljavam vremenske djliće Pa opravdavam pogrešne izbore Kako bih pojača vlastite izvore Nema duh šta da traži Jer mi smo zadnje generacije Odavno nam pakuju nestanak u garaži Još mali neće postojati ni vjere ni nacije

30.04.2019.

She Remembers

Samo piši.. ionako sam usrao sve oko sebe. Kad se okrenem shvatam da čojek mora biti baš talentovan da na ovako dobar način sjebe svega čega se dotakne, pomalo zvuči ko nekakav otrcani citat a volio bih i ja da je tako. U suštini sve što sam pročitao, iskusio je zanemarivo. Nisam osjetio taj dašak slobode o kojem su vijećali zagovornici slbodnog društva duha i (Nadam se da ću crkcnuti u ovoj patetici).. Povraća mi se i od ovog što napisah, al jednostavno me zaboli kurac i za to. U suštini sve je ovo iluzija Teško je kad materija postane infuzija Sa milion likova Sa milion klikova Noći pod svodom koji curi na smrtnike Još nas pokušava naučiti ljepoti Oko mene sve nedovršene rubrike Glava premuna ideja o stidu i sramoti Vrtim se u nedogled po nekakvom dnu punom psine Vrtim se u nedogled kao sa sam željan tišine Ali ne mogu da isplivam kako bih ugledao horizonte Jer duboko u sebi spoznah da su novi horizonti laži I da ih ne nađe nikad onaj koji ih traži Grizu me i ova slova, smrde mi na prostotu vlastitog beznađa Na prostu misao običnog čovjeka iz predgrađa Okovan sam kapitalizmom i uvehlim mantrama predaka Kao da je svaka pouka za mene iscurila između pročitanih redaka Dozvolio sam da budem samo još jedan unovčeni ker Koji odavno nema mjeru ni smjer Svi smo mi robovi bezdušni i grešni poput onih koji skovaše tele zlatno Pretočiše sumnje i nemire na svilenkasto platno Kao opravdanje za sva zlodjela koja če iznijeti naši preci Krvavi su bili ljudski počeci Kako onda očekivati blagoslove i monumentalnost Kada ne znamo ni gdje počinje ni gdje završava krajnost Odine Gospodine Kuči vodi me Jer braćom se hranim Jer suštinu branim Jer rob sam uistunu srdit Nepošten sam, kako mi onda možeš pošteno sudit

28.04.2019.

Za Cezara

Nemiri u meni kroz oči mi izlaze Sumnja u čovjeku priziva strašila i prikaze Rapsodija, fantazije sve su to stanja duha Raskoš u samoći ne može doživjeti osoba bez sluha Ne traži milost jer samo ćeš prezire pobrati Ni tama ni svjetlost ljudskom naličju nisu poznati Ovaj momenat kojejg uljuljkuje nikotinski dim Udišem puniim plućima ionaku ću i ja nestati s njim Zatvori svoje odaje Ljudi su čemerne siluete koje pred istinom blijede Svaki od njih se kune tvojim imenom i već te prodaje Svaki od njih tvoje meso tupim zubima jede Brut nije samo jedan raste u svakom drugom od nas Cezar nije samo jedan al od svakog drugog doživi poraz Između Cezara i Bruta Ne stoji tanka crta Njih ne može spojiti ni vječnost

14.04.2019.

.

Put pravedna čovjeka sa svih strana napada nepravda sebičnih i tirana. Blagoslovljen bio onaj koji u ime milosrđa i dobrote nemoćne vodi kroz doline mračne. Jer on je čuvar brata svoga i nalaznik djece izgubljene.

12.04.2019.

Cold Days

Ništvailo Blještavilo Ispod nebeskih svodova Ja sam uvijek nekako bio djete podova Suha dogma već dugo ne evoluira Stvarnost percepciju tragično opstruira Đavolje niti čupam iz vlasi kose Purpurni snovi nad javom u svome okrlju strahote nose Da bih udahnuo znamenje Koračao sam kroz tminu i plamenje Na vrhu Olimpa pronašao sam blijedu nadu i smrt Bijesom demoniziran izgubio sam i kompas i put Dani me žvaću Nadam se da uskoro staću Prestaću Da trajem Okružen krajem U meni emocija svakim danom sve tiša U meni žive još slova i kiša..


Stariji postovi