Gonfalonijer

Dobrodošli na moj blog

30.06.2017.

Konfesija

Sjećanja me ponekad vrate Na mog sazrijevanja bezbrižan put Nisam znao tada da me vojske đavola prate Da ću postati toliko loš da ćeš o tome čut I moje ljeto obojeno njenim svjetlošću Gledala me je očima netaknutog djeteta Gazio sam Božije darove sa takvom smjelošću Za kaznu duši mojoj više nikakva pakost ne smeta Bože moj kad me ne čuje ona Barem Ti ne dozvoli da se u meni svjetlost gasi Više u meni nema nikakvih svetih spona Uistinu dušu mi nikakvo dobro ne krasi Ambicije razvrat i nemir Pojele su cijeli moj svemir Od ljudi pravim most Kako bih stigao do cilja nažalost Sad imam sve ono o čemu sam maštao I grizem granit na kojem mnogi gubili su zube Ko da nikad nisam volio i nisam praštao Cijena je bila previsoka za ove redove grube Znam da sam izgubljen u beskraju svog prokletstva Ljudi poput mene znaju jesu li bili blizu Boga Bio sam prototip čovječstva Živio sam od molitve i umirao zarad toga Sve dok đavo ne dođe po svoje Nudeći mi oltar i ono o čemu nisam mogao ni sanjati Ljudi uistinu se grijesi ne broje Ako se ne odlučite tami klaanjati..

11.07.2016.

marš mira

strahom sluđen

životom zaluđen

trčim pored humki grobova u koje me trebaju položiti

trčim iako znam da će me svaki korak isušiti i potrošiti

trčim.. nad nama se svilo zlo i vuče me u grotlo straha

pužem da osjetim još jednom miris svoje žene..

pužem jer samo me želja za njom odvaja od ovog praha

želja za njom drži me na površini dok sunce prži stjene



iza mene ostaje svijet

i sav moj mir tminom razapet

miris ovog ljeta nadjačavaju rafali, krv i barut

ali trag mog kućnog praga neće ostati zatrt..

suza nemam jer prkos mi srce hladnim rukama čupa

ovim krvavim putevima nekad koračali smo skupa

ja i oni koji krv istu smo djelili

ja i oni koji smo pred čemerom od ludila za dan pobjelili

...





26.06.2016.

Kaligula

 dane brojim
 u vječnoj zabiti stojim
 ja i hiljadu poraženih strahova
 čije sam grkljenove rezao hladnim rukama
 satirao o stijene i beton bezbroj božanskih stavova
 umirao i rađao se u mukama
 svjestan svoga bića koje bilo je krhko
 spalio sam svaki spomen na to otjelo mrsko

 da isčeznem iz mraka u svjetao dom
 da zasijam kao u tmini grom..
 to je moj dar i jedini glas koji me tjera kroz vrata pakla
 kroz vrijeme koje ostaje iza mene ko djelići slomljena stakla
 jed krv i bol
 volja bogova i roken rol
 dok u meni bilo kuca
 trčaću za zlatnim vlasima sunca
 
 hiljaditi put sam pao
 uspravio se i opet pred istom rakom stao
 pravo u neman
 znam da neću živjeti vječno ili uzimam sve ili nestajem satran i sjeban..

12.06.2016.

graviranje

Izbjegavam čitati naslove sa portala i slušati vijesti, pokušavam se isključiti iz ovog svijeta što me okružuje ali to je nemoguće jer ipak mu pripadam.. "terorizmi"; ubistva; silovanja.. sukob krvoločnih i zaluđenih trendom nadčovjeka kojeg ne možemo iznjedriti.. ne znam koji vrag pišem ali nekako guši me sve to. Šaka plemenitih ne može protiv primitivizma, nečovječnosti, umnobolnika.. zla koje se obrušilo svom silom na ostatke onih vrijednosti koje će, imam osjećaj početi prepričavati generaijama iza nas, i koje blijede ne pred sivilom već pred totalnim matiranim crnilom.

Svaki čovjek sa dozom intaligencije koji je sposoban prepopznati i kanalisati energiju oko sebe, može se prepustiti crnilu ili pokušati napraviti svijet.. svoj dom.. boljim mjestom.. nacrtati nekom osmjeh..

Ne doprinosim ljepšoj putanji ove civilizacije baš ničim.. serem.. idealiziram, sanjam o nekom boljem svijetu bez tačne predstave.. spavač.. ko milioni ostalih dok nam zli ljudi narušavaju sisteme vrijednosti uspostavljene Zakonima koji su nadasve ispravniji od ovih ljudskih..

03.06.2016.

sinje daljine

usnio sam san
raskomadan
pokidana mesa
i smrt punu bijesa
čemerom lomi oblake
raspliće vrijeme i krati korake
tako slobodan
ne dotiče me više smisao
od smrti odmoran
spreman sam pojest sve što sam napisao
blijedi grumen života
ne uklapa se u rajski dvor na drugoj strani
u meni se truni godina stotota
prolaznost mi kožu borama hrani
oko mene đavolji spisi
hladne vode prave rascjep u mom srcu sa svijetom
rastu mi krila na crnoj misi
oči zatvaram pred svijetlom
oko mene dahću nemiri
grme bubnjevi
kada se nit života uznemiri
na rukama krvave žuljevi
bosih stopala trčim preko Kavkaza
tišina mi bunilom misli zamaza
rušim svoj lik
izjeda mi dušu troglavi bik..

 


Stariji postovi